Oxfy me tretman
25 studenoga, 2021
Koža lica kroz desetljeća
3 prosinca, 2021O zdravlju stopala
Povod za razgovor s gospođom Brankom Simonič je novi obrazovni modul pod njenim mentorstvom
Medicinski problem kojim se posebno dugo i uspješno bavi je dijabetes – pandemija koja je već duže vrijeme snažno prisutna i ne jenjava. O vrijednom zanimanju i vještini njege stopala govori nam Branka Simonič.
Q: Kako ste se zainteresirali za pedikuru?
Branka Simonič: Kao djevojčica sam imala probleme s uraslim noktima. Mama me je kao dvanestogodišnju djevojčicu vodila u pedikerski salon, ne sjećam se više sa sigurnošću imena salona osim da se nalazio negdje u centru Zagreba u Radićevoj ulici. Gospođa koja je radila u salonu je ostavila duboki dojam na mene. Bila je vrhunski terapeut i bez nekih strašnih bolova godinama mi je uspjevala rješavati problem. Tada se rodila moja prva želja na isti način pomoći drugima.
Q: U vrijeme kad ste birali profesiju bilo je malo drugačije nego danas?
Branka Simonič: Kada sam trebala odlučiti o svojoj profesiji već je bio uveden program Usmjerenog obrazovanja, a ja sam se pod utjecajem mojih školskih prijateljica iz osnovne škole našla u srednjoj ekonomskoj školi. U mjestu gdje sam odrastala nije bilo kozmetičke ili pedikerske škole, pa sam tek po završenoj maturi počela razmišljati o prekvalifikaciji i nakon par godina upisala sam srednju kozmetičku školu u Beogradu. Bilo je potrebno sve početi od početka. Na prvom satu anatomije, rekla sam si da to nije za mene, ali sam bila ustrajna u namjeri jednog dana biti kao teta koja me rješavala boli u stopalima iz mjeseca u mjesec.
Nakon srednje škole pedikerstvo ste učili na više različitih mjesta za prekvalifikaciju?
Branka Simonič: Zahvaljujući mojoj profesorici praktikuma iz Zagreba uspjela sam savladati početni strah i misli hoću li porezati nekoga, što ću ako nešto ne znam. Bit svake nauke je imati dobrog mentora, ona nas je strpljivo promatrala, posvetila nam je vrijeme, čak i izvan školskih obaveza i po završetku škole sam se našla u njenom salonu, kao terapeutkinja pripravnica, kasnije i kao samostalna pedikerka. To su bili sami počeci. Osim što sam učila od ljudi koji su s ljubavlju radili svoj posao oduvijek sam promatrala ljude i primjećivala njihov hod i razliku između načina kretanja nekoga s lakim korakom i nekog tko jedva hoda. Učeći shvatila sam koliko važnu ulogu u tome imaju predikura i zdrava stopala.
Q: Koliko su nam stopala važna i koliko su zapravo komplicirana?
Branka Simonič: Stopala nose cijelu našu težinu i najviše su opterećen dio tijela. Njihova građa je fantastično složena, sadrže gotovo četvrtinu kostiju u našem tijelu, čak 26 kostiju nalazi se u jednom stopalu, a svojom građom nožni palac otkriva kako je prije imao jednaku funkciju kao i palac na ruci. Upravo ta komplicirana građa stopalima omogućava im nositi čitavu težinu tijela.
Q: Što bi ste izdvojili kao najčešće probleme stopala?
Branka Simonič: Najčešće promjene na stopalima događaju se usljed prevelike tjelesne težine ili pretjeranih napora – plesanje bijelog baleta najočitiji je primjer. Spušteno stopalo je najčešći problem, čekićasti prst (digitus maleus), bolni natisci na stopalu, bolovi u prednjem dijelu stopala najčešće kao posljedica spuštenog poprečnog svoda stopala (metatarzalgija), reumatoidno stopalo… uz druge utjecaje dovode do deformiranja stopala.
Q: Kad je briga o stopalima u pitanju nema pogovora, zašto?
Branka Simonič: Uzmemo li samo primjer koliko smo spremni izdvojiti vremena i novca za promjenu ljetnih i zimskih guma na automobilu, to je sasvim opravdano jer znači našu sigrurnost u vožnji, isto tako zdrava stopala su nam osnova za sigurno kretanje. Kao stručnjak sa ovog područja mogu savjetovati, da i za stopala idemo više puta godišnje na pregled.
Q: Kad je apsolutno neophodna liječnička pomoć?
Branka Simonič: Dijabetičko stopalo razvija se kao posljedica dijabetesa i može dovesit do amputacije ukoliko se ne tretira. Pored liječničkog pregleda i izvršenog preventivnog testa u ambulantama, dijabetičarima savjetujem pedikerske usluge kod stručno osposobljenog kadra i to u razmaku od 4-5 tjedana.
Metabolički poremećaj dijabetes u pravilu se očituje kao povećanje razine glukoze (šećera) u krvi. Danas spada među najčešće kronične bolesti – pogađa oko 9% odrasle populacije, odnosno čak do 20% osoba starije životne dobi. Broj oboljelih u posljednjih 20 godina povećao se šest puta, a Svjetska dijabetološka federacija procjenjuje da bi do 2025. godine mogao porasti s približno 170 na 330 milijuna oboljelih što je više nego dvostruko povećanje. Zbog toga se preporučuju redovite kontrole u dijabetološkim ambulantama zdravstvenih ustanova, stručno osposobljenim terapeutima, pedikerima koji također pridonose otkrivanju problema. Neotkriveni dijabetes je iznimno opasan za srčni i moždani infarkt, zato je pravovremeno otkrivanje i liječenje najbitnije.
Komplikacije kod dijabetičkog stopla mogu biti jako ružne, a u današnjem vremenu razvijenih institucija, medicinskog osoblja, osposobljenih terapeuta za stopala, možemo ih izbjeći prevencijom. Kod dijbetičara koža je suha pa koristite blage neutralne sapune ili gelove, koji neće dodatno isušiti kožu. Također, kod dijabetičkog stopala posebno treba obratiti pažnju na temperaturu vode jer je ono manje osjetljivo na osjećaj topline i boli, što je najčešći problem neuropatije pa može doći do opekotina.
Kojim putem se dalje razvijala vaša karijera?
Dolaskom u Sloveniju, prije 23 godine, našla sam sebe. Pored pedikerstva htjela sam »proviriti« u svijet s više izazova, svijet znanosti. U Mariboru sam uspješno završila Fakultet, smjer Komunalni inžinjer. Ni to mi nije bilo dosta pa sam nastavila na Ekonomsko – poslovnom fakultetu raditi magisterij iz poslovnih znanosti. Kako uvijek ponavljam: U ZNANJU JE MOĆ. Paralelno završavam višu kozmetičku školu u Ljubljani, na to još godinu dana Majstorski ispit i počinjem aktivno s radom u pedikerskoj branši kao vođa tima Terme 3000 u Moravskim Toplicama.
Kako sam bila vješta u domeni medicinske pedikure to me odvelo u više praktičnom nego menadžerskom smjeru. Počela je suradnja s LKH, Landeskrankenhaus Graz i Univerzitetnim Kliničnim Centrom u Ljubljani na odjelu za endokrinologiju i diabetes. Trenutno imam svoj vlastiti posao, Podology – edukativni centar za medicinski pedikir i oskrbo dijabetičnog stopala. Zbog velikog interesa surađujem sa centrima za osposobljavanje i diabetološkim ambulatama kao vanjski suradnik. Također radim edukacije diljem bivše zajedničke države. Stečeno znanje i vještine je potrebno obnavljati i s tim uvijek iznova učiti, jer zahtjeva veliku mjeru odgovornosti, opreznosti i preciznosti.
Branka Simonič: Osim s već spomenutom gospođom Slak, zahvalna sam i sestri Maji s urgentnog dijabetološkog odjela. Suradnja u bolnicom bila je vrhunsko iskustvo na kojem sam beskrajno zahvalna prof.dr. Vilmi Urbančič Rovan koja je bila voditeljica našeg vrhunskog tima. Biti medicinski pediker ili podolog nije jednostavno, ali sam srećna da sam slijedila svoje srce. U svom poslu uživam i ovom prilikom savjetujem: Radite ono što volite, u čemu nalazite sebe, to je jedini put do uspjeha.
